Kotor Art 3

”Bilo je predivno. Pjaca od kina u kotorskom Starom gradu i događaj u okviru KotorArta, ambijent je koji bi svaki umjetnik sebi odabrao kao idealan za predstavljanje onoga što je stvorio. Promocija zbirke ‘Gramofon na jednu noć’ bila je, moram priznati, nabijena emocijama, a na osnovu reakcija mislim da je publika uživala. Ono na šta sam posebno ponosna je to što su slučajni prolaznici, turisti zastajkivali i osluškivali, neki od njih i ostali na večeri”, prenosi Tatjana Ćalasan “Vijestima” utiske sa svoje prve promocije, koja je održana u okviru programa “Luke umjetnosti” Kotor Arta.

Ona se potrudila da na crnogorsko tržište i kulturnu scenu, prvenstveno književnu i poetsku, iznese jedinstvenu zbirku koja se definitivno razlikuje od većine onoga na šta je publika do sada navikla.

”Zbirka sadrži 166 songova, koji su tako, po brojevima, i nazivani, odnosno nemaju konkretno svoje ime već broj, što je jedna povezujuća nit sa gramofonom. Svih 166 songova grupisano je u 12 vinila – po godišnjim dobima, odnosno mjesecima kako su pjesme nastajale tokom pandemijske godine, od januara do decembra 2020. Upravo tako kako su i nastajale – hronološki – su prenesene i u zbirku. Pored songova u sredini knjige se nalaze recenzije i utisci prijatelja i poznanika koji su čitali zbirku prije nego što je knjiga pošla u štampu i taj segment je napravljen tako da bude malo drugačiji u odnosu na većinu drugih zbirki, odnosno recenzija u njima. Ono po čemu je ova knjiga poezije još specifična jesu i ilustracije koje je radila akademska slikarka Sanja Raonić, a među koricama ‘Gramofona’ ih ukupno ima 34. Ilustracije su nastajale inspirisane mojim pjesmama i gotovo da su tematski povezane sa pjesmama. Knjigu je dizajnirao grafički dizajner Aleksandar Miličić, a sve to se uklopilo u moju zamisao i donosi jednu posebnu priču”, kaže pjesnikinja i dodaje da ovu zbirku drugačijom čini i vizuelni izraz.

I u pravu je – od dizajna preko ilustracija, naslova/brojeva, poglavlja/vinila, do riječi, stihova, slobode, emocija, odnosno života kojim odiše zbirka poezije “Gramofon na jednu noć”, Tatjana Ćalasan svojim prvencom je postavila kriterijume za dalje izdavačke poduhvate, ali i temelje novim pristupima poeziji, knjizi, promociji, ali i književnosti i umjetnosti.

”Smatram da poezija zaslužuje pijadestal koji je oduvijek imala iako se on obrušio posljednjih decenija, ne samo na našim prostorima. Mi živimo u multimedijalnom svijetu i, nažalost ili na sreću, u svijetu u kojem je umjetnik dužan da uz pomoć drugih multimedijalnih sredstava i umjetničkih izraza napravi određenu sinesteziju i simbiozu izraza i tako napravi jedan lijep umjetnički proizvod, koliko god to zvučalo komercijalno. Sada je tako, ali naravno, uz sve ono što umjetnički izraz nosi sa sobom i za šta se ja zalažem, a to je da u prvoj liniji mora imati edukativni momenat”, naglašava ona.

Odbijala je dobronamjerne savjete da se prvo predstavi sa 30-40 pjesama, što je optimalan broj kod većine autora, svjesna rizika u koji se upušta i hrabrosti koja je potrebna da u tome istraje. Upravo zbog takvih ambicija se latila i izdavačkog posla.

”Ja tvrdim da ovih 166 songova predstavlja jednu neodvojivu cjelinu. Taj umjetnički i inspirativni zamah koji je mi je došao i koji sam osjetila – nijesam mogla razdvojiti, selektovati i ostalo… Rizikujem, ali tvrdim da je ovo nešto drugačije od ostalih zbirki poezije”, kaže ona i najavljuje da distribucija i prodaja kreće polovinom avgusta.

Prof. dr Jasna Tatar Anđelić u recenziji zbirke “Gramofon na jednu noć” navodi da će čitalac ili čitateljka poći na putovanje kroz muziku, jezik i književnost reflektovano u unutrašnjem svijetu pjesnikinje.

”Taj je svijet veliki i raskošan, prostire se od Njemačke do Malte, od Švajcarske do Turske, od Mittel Europe do istočnog Mediterana. U njemu se piju vino i rakija, kafe i čajevi, njegove stanice su kafane ali i planinski obronci, neke balkanske ulice i jedna zelena rijeka”, zapisala je ona, a Tatjana Ćalasan dodaje i da će svako ponaosob unutar ovog lijepog izdanja pronaći likovne i umjetničke prezentacije svakodnevice – sve ono što se događa svima nama, a što je ona pretočila u riječi i poetski ih oblikovala.

”Tu ćete naići na situacije poput ispijanja jutarnje kafe, koje nikako nijesu banalne, do najobičnijih susreta, nekih tragi-komičnih dešavanja glavne junakinje – mene. U određenom broju pjesama i drugi akteri su na sceni, neko drugi postaje protagonista, a određene pjesme su posvećene mojim bliskim prijateljicama i članovima porodice”, otkriva ona.

Na pitanje “Vijesti” da li su neke pjesme nastale i kao omaž autorima iz svijeta muzike i književnosti, odnosno pod uticajem nekih od njih, autorka odgovara potvrdno.

”Naravno. Prvenstveno, pošto sam ja germanista po vokaciji, vidi se i osjeća uticaj velikih autora sa njemačkog govornog područja, a tu prje svega mislim na Getea, Šilera, Tomasa Mana, kao i na njemački film, njemačke kompozitore, klasičnu muziku, ali i muziku uz koju sam odrastala – ja sam bila i jesam strastveni obožavalac grupe ‘U2’, pa mislim da se i taj irski pop, odnosno rok, može primijetiti u nekim djelovima. Takođe, veliki je uticaj i Arsena Dedića koji spada u meni najdraže kantautore sa ovog jezičkog područja. Snažan je uticaj područja na kojem sam rođena i gdje sam odrasla, podneblja na kojima sam boravila, mjesta koja sam posjetila, a tu su Bosna i Hercegovina, zativ Piva, Podgorica, Sarajevo, Beograd, Novi Sad, Njemačka, Turska… Ta mistična, a lijepa, simbioza svega onoga što Zapad i Istok (do)nose, kao i Balkana koji je negdje između i koji u sebi nosi sve te strane i kulture, sabrano je u mom poetskom izrazu”, tvrdi ona, a moglo bi se dodati da sve to predstavlja i ono što ona jeste.

Pored svega ovoga, naslov zbirke “Gramofon na jednu noć” pruža čitaocima širinu interpretacija onoga što će čuti, odnosno pročitati, pa pjesnikinja “Vijestima” objašnjava i kako je do toga došla, zadržavajući određenu dozu misterije, odnosno prostora slobode, za tumačenje čitalaca.

”Naziv ‘Gramofon na jednu noć’ ima višeslojno značenje i postoji više razloga zbog kojih je baš takav. Ono što bih prvenstveno navela jeste da je naslov takav jer je muzika bila važan segment mog odrastanja i dosta vremena sam provela u sferi muzičkog obrazovanja, volim da slušam muziku, volim gramofon, tu su dalje i intimni razlozi koje će možda čitaoci i prepoznati, a pored svega toga, jedan od razloga je i snažan utisak koji je na mene ostavio roman njemačkog pisca Saše Stanišića koji je porijeklom sa naših prostora, a zove se ‘Kako vojnik popravlja gramofon’. U principu, višestruko je značenje naslova, a u krajnjem bih ostavila čitaocu prostor da on sam zaviri u moju poeziju i prepozna razloge za baš taj odabir koji se odnosi i na jednu određenu životnu situaciju”, otkriva ona.

Zaključuje da uživa u svom učinku, srećna i zadovoljna “finalnim proizvodom”, a najavljuje i promocije koje slijede u Podgorici. I naravno, ne prestaje da piše.

Direktni i indirektni impulsi

Sve odluke u vezi sa svojom prvom zbirkom, Tatjana Ćalasan je, kaže, donosila intuitivno. A sve “kockice” su se tako i složile. Možda i glavni podstrek bilo je vrijeme tokom pandemije.

”Zatvorenost društva i nemogućnost kretanja doprinijeli su da ja u svojoj mašti, kroz riječi protkam sve ono što je u meni sazrijevalo posljednjih 20 godina. Bila je to želja da se pronađe neki kanal da se premosti i prebrodi nedostatak žive komunikacije sa ljudima. Usudila sam se na to i nakon podsticaja u vidu nagrade koju sam dobila krajem 2019. godine, a u pitanju je Specijalna nagrada za kreativno pisanje iz Beograda, za tri moje pjesme koje su, iako nastale 2019. godine, uvrštene u ovu zbirku. To me je ohrabrilo, kao i podrška prijatelja da počnem da zapisujem. Idealna platforma za to je Fejsbuk, ali i Kulturna baza kunst, odnosno Ivana Stanić koja je u meni prepoznala nešto i pružila mi podršku koja mi je mnogo značila. Preko Kulturne baze Kunst sam upoznala i Sanju Raonić… Dopao mi se njen rad, vizuelni izraz i emocija koju prenosi kroz svoju likovnost. Ponudila sam joj saradnju, ona je pristala, a u tom periodu su pjesme još nastajale. Ilustracije su nastajale naknadno, po njenom čitanju pjesme, u zavisnosti od toga kako je koja i na koji način inspiriše… Rekla bih da su sve to bili neki direktni i indirektni impuilsi koji su me motivisali i ohrabrili da se opustim i pišem, da kroz lirske zapise bilježim ono što je u meni”, otkriva ona.

Opuštena i spontana komunikacija autora i publike

Više puta tokom razgovora za “Vijesti” Tatjana Ćalasan je istakla važnost odnosa publike i autora, a jednom prilikom ranije je kazala i da baš to nedostaje u Crnoj Gori – “dobar dodir publike i autora”. Ipak, toga nije falilo na njenoj promociji u ponedjeljak veče u Kotoru, a šta pronalazi kao problem i nudi za rješenje – objašnjava:

”Mislim da publika uglavnom ne razumije sadržaj i riječi ili se dosađuje na klasičnim promocijama poezije. Moram se tako izraziti i kazati da mislim da akademski nivo treba spuštati na lakši i razumljiviji način pripovijedanja i objašnjavanja kojim bi se prisutni zainteresovali za književno djelo… Na promocijama fali opuštene komunikacije i razgovora. Nama je to u Kotoru uspjelo, Jasna i ja smo razgovarale kao obični ljudi zainteresovane za ono što se dešava u glavi one druge tokom onoga što radi. Razgovor teče spontano, opušteno i vidi se da to publici drži pažnju. Program je bio obogaćen čitanjem poezije. Pored mene poeziju je čitala mlada i pretalentovana operska pjevačica, Kotoranka Petra Radulović, a pratnja na gitari bio je Marko Lazović, izuzetno talentovan mladić koji nas je sve vrijeme pratio na gitari i doprinio čitavoj atmosferi. Prostor je opustio publiku i međusobno smo se približili, proticala je lijepa energija”, ističe ona.